Iron Maiden
2 posters
Iron Maiden
metal-princess Fri Feb 22, 2008 7:25 pm
Iron Maiden, danas sinonim heavy metala, osnovan je 1975. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 25 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best of, 14 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama. Njihova maskota, Eddie, ne može se svrstati niti u jednu skupinu "čudovišta". Izgledom podsjeća na spoj kostura i zombija.
Povijest [uredi]
Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.
Steve Harris i gitarist Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.
Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson.
U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice.
Uspjeh [uredi]
Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMa (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith.
1981. godine bend izdaje svoj novi album pod nazivom Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnju uratci.
Sljedeća razina [uredi]
Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velike konzumacije alkohola. Kakogod, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva pjevač Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse pjevača opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov pjevač Bruce Dickinson.
Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se unatočn tome nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda katolik, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.
Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.
Eksperimentiranje [uredi]
1988. godine bend iskušava drugačiji pristup za svoj sedmi studijski album naziva Seventh Son of a Seventh Son. Rađa se konceptni album koji priča o mitskom djetetu sa nadnaravnim moćima baziran na knjizi Seventh Son.
Po prvi puta bend koristi klavijature u nekome od svojih studijskih albuma.
Kako bi zaokružili desetgodišnjicu svojih prvih singlova, bend izdaje The First Ten Years seriju desetak CDa.
Prevrat [uredi]
1990. pjevač Bruce Dickinson započinje solo karijeru s bivšim gitaristom Ian Gillanovog benda Janickom Gersom. Objavljuje svoj prvi solo album Tatooed Millionare.
Nedugo nakon toga bend je doživio prvu promjenu sastava tijekom sedam godina. Gitarist Adrian Smith je napustio bend i zamijenio ga je Janick Gers.
1990. Iron Maiden je izdao album No Prayer for the Dying, a dvije godine nakon toga Fear of the Dark s kojeg pjesme "Fear of the Dark" i "Afraid to Shoot Strangers" postaju omiljene fanovima.
1993. Bruce Dickinson je napustio bend kako bi nastavio svoju solo karijeru, ali je pristao ostati za jednu oproštajnu turneju i dva live albuma (koja su kasnije ponovno izdana u jednom paketu). Odradio je oproštajni koncert 28. kolovoza 1993. Šou je snimljen i izdan pod imenom Raising Hell.
Vjetrovi promjene [uredi]
Održana je audicija sa stotinama pjevača,kako sa nepoznatim, tako i sa slavnim. 1994. su se odlučili za bivšeg pjevača Wolfsbanea - Blazea Bayleya. Bayley je imao drugačiji stil od svog prethodnika i različiti doček među obožavateljima.
1995. izdan je X-Factor. Glavni tekstopisac Steve Harris imao je mnoštvo osobnih problema, uključujući razvod i smrt oca, pa mnogi kažu da je zvuk albuma odraz toga.
Virtual XI 1998. im je bio najneuspješniji album. Prodaja nije dosegla milijun primjeraka prvi put u njihovoj karijeri.
Ponovno ujedinjenje [uredi]
U veljači 1999,Blaze Bayley je napustio bend po zajedničkom dogovoru. U isto vrijeme, fanovi su se šokirali kad je najavljen povratak pjevača Brucea Dickinsona i gitarista Adriana Smitha, a Janick Gers će ostati u bendu kao treći gitarist. Nakon toga je slijedila uspješna povratnička turneja. Bend je također objavio PC-igru Ed Hunter.
Prvo studijsko djelo nakon povratka Brucea Dickinsona i Adriana Smitha bilo je album Brave New World, izdan 2000 koji je imao izvrsne kritike.
19. siječnja 2001. Maideni su svirali na Rock In Rio festivalu, i to gomili od 250 000 ljudi. Nastup je snimljen i nedugo zatim objavljen na CD-u i DVD-u pod imenom Rock in Rio.
2003. snimili su kontroverzni album Dance Of Death i izdali live album Death on the Road.
A Matter of Life and Death [uredi]
Četrnaesti studijski album Iron Maidena, diljem svijeta izdan 28. kolovoza 2006. godine ( 5. rujna u SADu i Kanadi ). Producent je ponovno Kevin Shirley, te ponosno nosi titulu najdužeg albuma Iron Maiden. Krasi ga antiratne tematika i postmetalski ugođaj. Svjetska turneja A Matter Of Life and Death dva puta je došla blizu hrvatskih granica.
Album drži poziciju #4 u Velikoj Britaniji, te #9 u SAD-u, te je debitirao na Indijskoj top ljestvici sa pozicijom #4 te u Kanadi sa pozicijom #2.
AMOLAD je ostvario prvu poziciju na ljestvicama sljedećih zemalja:
Njemačka
Švedska
Italija
Finska
Grčka
Slovenija
Češka
Hrvatska
Poljska
Brazil
Popis pjesama [uredi]
1. "Different World" – 4:17
2. "These Colours Don't Run" – 6:52
3. "Brighter than a Thousand Suns" – 8:44
4. "The Pilgrim" – 5:07
5. "The Longest Day" – 7:48
6. "Out of the Shadows" – 5:36
7. "The Reincarnation of Benjamin Breeg" – 7:21
8. "For the Greater Good of God" – 9:24
9. "Lord of Light" – 7:23
10. "The Legacy" – 9:20
Sastav [uredi]
Trenutni sastav [uredi]
Bruce Dickinson - vokal (1981.-1994., 1999.- do sada)
Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
Steve Harris - basist (1975.- do sada)
Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)
Originalni sastav [uredi]
Steve Harris - basist (1975. do sada)
Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
Paul Day - vokal (1975.-1976.)
Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.)
Popis prijašnjih članova benda [uredi]
Clive Burr
Paul Di'Anno
Blaze Bayley
Dennis Stratton
Doug Sampson
Paul Cairns
Paul Todd
Dave Mac
Tony Parsons
Dennis Wilcock
Terry Wapram
Thunderstick
Tony Moore
Ron Matthews
Bob Sawyer
Terry Rance
Paul Day
Dave Sullivan
Diskografija [uredi]
Albumi [uredi]
1980. Iron Maiden
1981. Killers
1982. The Number of the Beast
1983. Piece of Mind
1984. Powerslave
1985. Live After Death
1986. Somewhere in Time
1988. Seventh Son of a Seventh Son
1990. No Prayer for the Dying
1992. Fear of the Dark
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1995. The X Factor
1996. Best of the Beast
1998. Virtual XI
2000. Brave New World
2002. Rock in Rio
2002. Edward The Great
2003. Dance of Death
2006. A Matter of Life and Death
Live albumi [uredi]
1985. Live After Death
1993. Live at Donington
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1998. A Real Live/Dead One
2002. Rock in Rio
2005. Death on the Road
Kompilacije/box setovi [uredi]
1987. Maidenmania
1990. The First Ten Years
1995. The Story So Far: Part 1
1995. The Story So Far: Part 2
1996. Best of the Beast
1998. Eddie's Ed
1999. Ed Hunter
2002. Edward The Great
2002. Eddie's Archive
2005. The Essential Iron Maiden
VHS/DVD [uredi]
1981. Live at the Rainbow
1983. Video Pieces
1985. Behind the Iron Curtain
1985. Live After Death
1987. 12 Wasted Years
1989. Maiden England
1990. The First Ten Years: The Videos
1993. Donington Live 1992
1993. Raising Hell
2001. Classic Albums: The Number of the Beast
2002. Rock in Rio
2003. Visions of the Beast
2004. The Early Days
2005. Death on the Road
EP-ovi [uredi]
1979. The Soundhouse Tapes
1980. Live!! +one
1981. Maiden Japan
Turneje [uredi]
1980. Metal For Muthas Tour
1980. Iron Maiden Tour
1981. Killer World Tour
1982. The Beast On The Road
1983. World Piece Tour
1984..-1985. World Slavery Tour
1986.-1987. Somewhere On Tour
1988. Seventh Tour Of A Seventh Tour
1990.-1991. No Prayer On The Road
1992. Fear of the Dark Tour
1993. A Real Live Tour
1995.-1996. The X Factour
1998. Virtual XI World Tour
1999. The Edhuntour
2000.-2001. Brave New World Tour
2003.-2004. Dance of Death World Tour
2005. The Early Days Tour
Povijest [uredi]
Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.
Steve Harris i gitarist Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.
Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di'Anno te bubnjar Doug Sampson.
U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, "Prowler" te "Iron Maiden" dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice.
Uspjeh [uredi]
Nakon izdavanja albuma Iron Maiden 1980. godine, bend uživa veoma velik komercijalan uspjeh i ubrzo se pridružuje najpoznatijim bendovima NWOBHMa (New Wave of British Heavy Metal). Iron Maiden se te godine pridružuje bendu KISS na njihovo Unmasked turneji. Poslije turneje, Dennis Stratton biva izbačen iz benda zbog razmirica. Tada se bendu pridružuje Adrian Smith.
1981. godine bend izdaje svoj novi album pod nazivom Killers. Tek dvije pjesme sa toga albuma su rađene konkretno za njega, dok su ostale uglavnom Iron Maidenovi prijašnju uratci.
Sljedeća razina [uredi]
Kao i kod mnogih drugih bendova, i u Iron Maidenu je bilo velike konzumacije alkohola. Kakogod, većina članova nije koristila nikakve druge supstance, iznimka biva pjevač Paul Di'Anno koji ima problema sa ponašanjem, uzrokovan uzimanjem kokaina. Baš u vrijeme kada Iron Maiden doživljava uspjeh i u Americi, performanse pjevača opadaju, a 1981. ga zamjenjuje bivši Samsonov pjevač Bruce Dickinson.
Od samoga početka Dickinson ne pokušava impersonirati Paula Di'Annoa već slijedi svoj stil. Prije Dickinsonova dolaska, legendarni DJ Tommy Vance mu je savjetovao da se ne pridružuje Iron Maidenu, no ovaj ga ignorira. Dickinson debitira 1982. izlaskom albuma The Number of the Beast koji se svrstava među klasike heavy metal žanra. Album biva uspješan u cijelome svijetu, a najuspješnije pjesme su "The Number of the Beast", "Run to the Hills" te "Hallowed Be Thy Name". Bend po drugi puta ide na svjetsku turneju, ovoga puta posjećuju SAD, Kanadu, Japan i Australiju. Turneja postaje prepoznatljiva po kontroverzi sa strane religijskih skupina, koje tvrde da je Iron Maiden sotonistički bend. Optužbe su se uglavnom vrtjele oko pjesme "The Number of the Beast", a Steve Harris osporava optužbe tvrdeći da je ista pjesma bazirana na njegovom snu. Optužbe se unatočn tome nastavljaju. Skupina krščanskih aktivista uništava Iron Maiden ploče (uključujući one od Ozzya Osbournea) zapalivši ih. Ono što ne idu u ruku aktivistima je činjenica da je jedan od članova benda katolik, Nicko McBrain, a on sam ne vidi nikakvih problema u pjesmi.
Iron Maiden se 1983. vraća snimanju studijskih albuma, te u samo nekoliko godina naredaju čak četiri albuma, Piece of Mind, Powerslave, live album Live After Death te Somewhere in Time kod kojega se ističe uloga gitariste Adriana Smitha.
Eksperimentiranje [uredi]
1988. godine bend iskušava drugačiji pristup za svoj sedmi studijski album naziva Seventh Son of a Seventh Son. Rađa se konceptni album koji priča o mitskom djetetu sa nadnaravnim moćima baziran na knjizi Seventh Son.
Po prvi puta bend koristi klavijature u nekome od svojih studijskih albuma.
Kako bi zaokružili desetgodišnjicu svojih prvih singlova, bend izdaje The First Ten Years seriju desetak CDa.
Prevrat [uredi]
1990. pjevač Bruce Dickinson započinje solo karijeru s bivšim gitaristom Ian Gillanovog benda Janickom Gersom. Objavljuje svoj prvi solo album Tatooed Millionare.
Nedugo nakon toga bend je doživio prvu promjenu sastava tijekom sedam godina. Gitarist Adrian Smith je napustio bend i zamijenio ga je Janick Gers.
1990. Iron Maiden je izdao album No Prayer for the Dying, a dvije godine nakon toga Fear of the Dark s kojeg pjesme "Fear of the Dark" i "Afraid to Shoot Strangers" postaju omiljene fanovima.
1993. Bruce Dickinson je napustio bend kako bi nastavio svoju solo karijeru, ali je pristao ostati za jednu oproštajnu turneju i dva live albuma (koja su kasnije ponovno izdana u jednom paketu). Odradio je oproštajni koncert 28. kolovoza 1993. Šou je snimljen i izdan pod imenom Raising Hell.
Vjetrovi promjene [uredi]
Održana je audicija sa stotinama pjevača,kako sa nepoznatim, tako i sa slavnim. 1994. su se odlučili za bivšeg pjevača Wolfsbanea - Blazea Bayleya. Bayley je imao drugačiji stil od svog prethodnika i različiti doček među obožavateljima.
1995. izdan je X-Factor. Glavni tekstopisac Steve Harris imao je mnoštvo osobnih problema, uključujući razvod i smrt oca, pa mnogi kažu da je zvuk albuma odraz toga.
Virtual XI 1998. im je bio najneuspješniji album. Prodaja nije dosegla milijun primjeraka prvi put u njihovoj karijeri.
Ponovno ujedinjenje [uredi]
U veljači 1999,Blaze Bayley je napustio bend po zajedničkom dogovoru. U isto vrijeme, fanovi su se šokirali kad je najavljen povratak pjevača Brucea Dickinsona i gitarista Adriana Smitha, a Janick Gers će ostati u bendu kao treći gitarist. Nakon toga je slijedila uspješna povratnička turneja. Bend je također objavio PC-igru Ed Hunter.
Prvo studijsko djelo nakon povratka Brucea Dickinsona i Adriana Smitha bilo je album Brave New World, izdan 2000 koji je imao izvrsne kritike.
19. siječnja 2001. Maideni su svirali na Rock In Rio festivalu, i to gomili od 250 000 ljudi. Nastup je snimljen i nedugo zatim objavljen na CD-u i DVD-u pod imenom Rock in Rio.
2003. snimili su kontroverzni album Dance Of Death i izdali live album Death on the Road.
A Matter of Life and Death [uredi]
Četrnaesti studijski album Iron Maidena, diljem svijeta izdan 28. kolovoza 2006. godine ( 5. rujna u SADu i Kanadi ). Producent je ponovno Kevin Shirley, te ponosno nosi titulu najdužeg albuma Iron Maiden. Krasi ga antiratne tematika i postmetalski ugođaj. Svjetska turneja A Matter Of Life and Death dva puta je došla blizu hrvatskih granica.
Album drži poziciju #4 u Velikoj Britaniji, te #9 u SAD-u, te je debitirao na Indijskoj top ljestvici sa pozicijom #4 te u Kanadi sa pozicijom #2.
AMOLAD je ostvario prvu poziciju na ljestvicama sljedećih zemalja:
Njemačka
Švedska
Italija
Finska
Grčka
Slovenija
Češka
Hrvatska
Poljska
Brazil
Popis pjesama [uredi]
1. "Different World" – 4:17
2. "These Colours Don't Run" – 6:52
3. "Brighter than a Thousand Suns" – 8:44
4. "The Pilgrim" – 5:07
5. "The Longest Day" – 7:48
6. "Out of the Shadows" – 5:36
7. "The Reincarnation of Benjamin Breeg" – 7:21
8. "For the Greater Good of God" – 9:24
9. "Lord of Light" – 7:23
10. "The Legacy" – 9:20
Sastav [uredi]
Trenutni sastav [uredi]
Bruce Dickinson - vokal (1981.-1994., 1999.- do sada)
Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
Steve Harris - basist (1975.- do sada)
Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)
Originalni sastav [uredi]
Steve Harris - basist (1975. do sada)
Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
Paul Day - vokal (1975.-1976.)
Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.)
Popis prijašnjih članova benda [uredi]
Clive Burr
Paul Di'Anno
Blaze Bayley
Dennis Stratton
Doug Sampson
Paul Cairns
Paul Todd
Dave Mac
Tony Parsons
Dennis Wilcock
Terry Wapram
Thunderstick
Tony Moore
Ron Matthews
Bob Sawyer
Terry Rance
Paul Day
Dave Sullivan
Diskografija [uredi]
Albumi [uredi]
1980. Iron Maiden
1981. Killers
1982. The Number of the Beast
1983. Piece of Mind
1984. Powerslave
1985. Live After Death
1986. Somewhere in Time
1988. Seventh Son of a Seventh Son
1990. No Prayer for the Dying
1992. Fear of the Dark
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1995. The X Factor
1996. Best of the Beast
1998. Virtual XI
2000. Brave New World
2002. Rock in Rio
2002. Edward The Great
2003. Dance of Death
2006. A Matter of Life and Death
Live albumi [uredi]
1985. Live After Death
1993. Live at Donington
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1998. A Real Live/Dead One
2002. Rock in Rio
2005. Death on the Road
Kompilacije/box setovi [uredi]
1987. Maidenmania
1990. The First Ten Years
1995. The Story So Far: Part 1
1995. The Story So Far: Part 2
1996. Best of the Beast
1998. Eddie's Ed
1999. Ed Hunter
2002. Edward The Great
2002. Eddie's Archive
2005. The Essential Iron Maiden
VHS/DVD [uredi]
1981. Live at the Rainbow
1983. Video Pieces
1985. Behind the Iron Curtain
1985. Live After Death
1987. 12 Wasted Years
1989. Maiden England
1990. The First Ten Years: The Videos
1993. Donington Live 1992
1993. Raising Hell
2001. Classic Albums: The Number of the Beast
2002. Rock in Rio
2003. Visions of the Beast
2004. The Early Days
2005. Death on the Road
EP-ovi [uredi]
1979. The Soundhouse Tapes
1980. Live!! +one
1981. Maiden Japan
Turneje [uredi]
1980. Metal For Muthas Tour
1980. Iron Maiden Tour
1981. Killer World Tour
1982. The Beast On The Road
1983. World Piece Tour
1984..-1985. World Slavery Tour
1986.-1987. Somewhere On Tour
1988. Seventh Tour Of A Seventh Tour
1990.-1991. No Prayer On The Road
1992. Fear of the Dark Tour
1993. A Real Live Tour
1995.-1996. The X Factour
1998. Virtual XI World Tour
1999. The Edhuntour
2000.-2001. Brave New World Tour
2003.-2004. Dance of Death World Tour
2005. The Early Days Tour
metal-princess- King of Metal
-
Number of posts : 148
Age : 29
Location : The City of Darkness
Registration date : 2007-12-26 -
satyricon- King of Metal
-
Number of posts : 20
Age : 32
Location : Rozaje, CG
Registration date : 2008-02-02
Re: Iron Maiden
metal-princess Wed Mar 19, 2008 3:31 pm
eee, Iron Maiden su super bend, jedan od mojih omiljenih a imaju i super muziku, ja imam nekoliko od njihove albume i ne pretajem da ih slusam.
a koje su ti omiljene pesme od Iron Maiden?
a koje su ti omiljene pesme od Iron Maiden?
metal-princess- King of Metal
- Number of posts : 148
Age : 29
Location : The City of Darkness
Registration date : 2007-12-26 -
Re: Iron Maiden
satyricon Thu Mar 27, 2008 1:26 pm
Ma sve mi se pesme od njih svidjaju!!!
a najbolje su mi:
Paschandale
When two worlds collaide
Phantom of the opera
...
a najbolje su mi:
Paschandale
When two worlds collaide
Phantom of the opera
...
satyricon- King of Metal
- Number of posts : 20
Age : 32
Location : Rozaje, CG
Registration date : 2008-02-02
Re: Iron Maiden
metal-princess Thu Mar 27, 2008 5:29 pm
wow, super pesme, meni je omiljena Only the good die young
metal-princess- King of Metal
- Number of posts : 148
Age : 29
Location : The City of Darkness
Registration date : 2007-12-26 -
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum|
|
|